Putovanje - Arsen Dedic

Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom

Umorna od puta ostala si sa mnom

Bijela si i mirna kada sklapaš oči

Predjelima sjajnim sada ćemo poći

Nema na tvom licu nemira ni sjene

Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene

Sigurni smo sada, nježna si i plaha

Ali ovdje nema života ni straha

Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše

Jedno zvono zvoni — ne čujem ga više

Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš

Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš

Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše

Jedno zvono zvoni — ne čujem ga više…